Ukupna premija svih osiguratelja u Hrvatskoj je koncem lipnja ove godine u odnosu na isto razdoblje lani pala za više od 60,6 milijuna kuna, čemu prije svega pridonosi pad životnih osiguranja od 42,4 milijuna kuna, dok je premija neživotnih na godišnjoj razini pala za 18,2 milijuna kuna.
Podaci su to koje je jučer objavio Hrvatski ured za osiguranje, a prvi put ukazuju na pad ukupne osigurateljne premije kroz njene obje sastavnice – »život« i »neživot«.
Ukupna zaračunata bruto premija osiguratelja je tako s 5,223 milijarde kuna na kraju prvog polugodišta prošle godine smanjena na 5,163 milijarde kuna na kraju prvog polugodišta ove godine, što je pad od 1,2 posto. Premija neživota u istom je razdoblju pala s 4,006 na 3,988 milijardi kuna (0,5 posto), a života s 1,217 na 1,175 milijardi kuna, odnosno 3,5 posto.
Predsjednik Upravnog odbora Hrvatskog ureda za osiguranje dr. Marijan Ćurković ističe da je očito da stagnacija, koja je u osigurateljnom sektoru uočena još krajem prošle godine, sada prerasta u recesiju, koja će se sigurno nastaviti i idućih mjeseci, do kraja ove godine.
– To potvrđuje i pad broja osiguranih vozila, ali prije svega porast zahtjeva za otkupom, odnosno prijevremenim raskidanjem životnih osiguranja. K tome, budući da je gospodarstvo u silaznoj putanji, novih rizika nema jer nema ni proizvodnje, pa nemamo ni što osiguravati, kaže Ćurković.
Što se tiče prijevremenog otkupa životnog osiguranja, naš sugovornik pojašnjava da to de facto znači da ljudi pristaju uzeti i smanjenu vrijednost životnog osiguranja kako bi pokrili svoje tekuće troškove, dakle, namjerno i svjesno idu u gubitak dijela glavnice, što ukazuje da očito nemaju izbora, ocjenjuje Ćurković. Nije da se, dodaje, novi ugovori uopće ne sklapaju, ali je iznos otkupljenih ili raskinutih ugovora toliki da se to ne može kompenzirati novim.
Kako objasniti prividni paradoks da u doba opće nesigurnosti ljudi osiguranja zaobilaze više no što u njih svraćaju? Kao jedino logično objašnjenje nameće se to da u krizi nitko ni ne stigne razmišljati o budućnosti jer je prioritet kako preživjeti sadašnjost.
– Ljudi razmišljaju što jesti danas, a sutra – kako bude, no osiguranja zasad i nisu poduzela mjere kojima bi se takvoj situaciji doskočilo, zaključuje Ćurković.