Hrvatski ured za osiguranje odgovara za štetu koja je nastupila trećim osobama na mjesnom sajmištu upotrebom neosiguranog traktora, koji je po propisima morao biti osiguran od automobilske odgovornosti
"Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da se je štetni događaj, u kojem je povrede zadobio tužitelj, dogodio 28. siječnja 2003. godine na sajmišnom prostoru u G. R.. Sud utvrđuje da je S. F. upravljao traktorom koji nije bio osiguran zbog čega za štetu u ovom postupku odgovara tuženik u smislu odredbe čl. 91. i 92. Zakona o osiguranju. Prema utvrđenju suda do prometne nezgode je došlo na način da je vozač traktora S. F., krećući se po sajmišnom prostoru, uočio da se tim prostorom kreću pješaci, međutim, u jednom trenutku on je prednjim desnim kotačem traktora zahvatio donji dio lijeve noge tužitelja s njezine stražnje strane, uslijed čega je došlo do pregaženja u kojem je tužitelj zadobio povrede. Na temelju provedenog vještačenja sud utvrđuje da se vozač traktora kretao brzinom od 5 do 10 km/h, te da je tužitelj kao pješak u odnosu na traktor bio okrenut leđima. Ocjena je suda prvog stupnja, na temelju provedenog vještačenja, da je uzrok ove prometne nezgode premali bočni razmak između traktora i pješaka, jer je vještak utvrdio da do nezgode ne bi došlo da je traktor zauzeo bočni razmak od 0,5 m od pješaka. Sud utvrđuje da je vozač traktora postupio suprotno odredbi čl. 18. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te da je isključivo odgovoran za ovu prometnu nezgodu, jer na strani tužitelja nema doprinosa. U odnosu na tvrdnju vozača traktora da je tužitelj zakoračio pred traktor, sud utvrđuje da vještačenjem tu činjenicu nije moguće utvrditi, ali čak i u tom slučaju do nezgode ne bi došlo pod uvjetom da je vozač traktora zauzeo dovoljan bočni razmak u odnosu na pješake koji su se kretali ispred njega. Sud je također utvrdio da je protiv vozača traktora S. F. proveden kazneni postupak, te je pravomoćnom presudom on proglašen krivim za kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće iz čl. 272. st. 1. i 2. Kaznenog zakona.
Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da ne postoji odgovornost tuženika za naknadu ove štete, te da tuženik nije pasivno legitimiran u ovom postupku, a u smislu odredbe čl. 83. Zakona o osiguranju, zbog toga što se prometna nezgoda nije dogodila na površini po kojoj se odvija promet. Naime, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da odgovornost tuženika postoji u smislu odredbe čl. 91. st. 1. Zakona o osiguranju kojim je propisano da oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom vozila čiji se vlasnik, odnosno korisnik, nije osigurao od automobilske odgovornosti, podnosi odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za o., jer je utvrdio da traktor kojim je počinjena šteta nije bio osiguran.
Pogrešan je pravni stav tuženika da on odgovara samo za štete koje su počinjene na površinama na kojima se odvija promet, a u smislu odredbe čl. 83. st. 1 Zakona o osiguranju, jer ta odredba samo propisuje za koja su motorna i priključna vozila u smislu Zakona o osiguranju vlasnici ili korisnici dužni sklopiti ugovor o osiguranju u smislu odredbe čl. 82. st. 1. Zakona o osiguranju, a tim propisom nije propisano da bi tuženik odgovarao samo za štete koje su nastale upotrebom motornih i priključnih vozila na površinama na kojima se odvija promet.
Naime, tuženik je dužan naknaditi svaku štetu koja je trećim osobama nanesena zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari, koja je počinjena neosiguranim motornim vozilom, a koju bi inače bio dužan naknaditi osiguratelj kod kojeg je motorno vozilo osigurano da je vlasnik, odnosno korisnik, zaključio ugovor o osiguranju."
Žs u Koprivnici, Gž-1046/2006-2 od 25. siječnja 2007. godine.