PRESTANAK OBVEZA –ZASTARA – OPĆI ROK – REGRESNO POTRAŽIVANJE HRVATSKOG UREDA ZA OSIGURANJE (ZOO ČL. 371.)

MATIJEVIC - 28.4.2008.

Komentari

1. nikpravnik

   17.9.2013. u 15:41

   Prima:
   
   SUD U
   
   
   
   
   
   
   
   
   
   PREDMET:
   
   TUŽITLJ: osiguranje d.d.,
   
   zastupan po odvjetnicima
   
   TUŽENIK:
   
   Br. stranica sa prilozima:
   PODNESAK TUŽENIKA
   
   
   
   
   
   
   
   I Potvrđuje primitak podneska tužitelja.
   
   Protivim se neosnovanoj isplati navedenoj u PODNESKU TUŽITELJA, u isplati štete broj: nisu evidentirani nikakvi računi koji bi ukazivali na visinu štete, te smatram da visina štete od 0000,00 kn ne odgovara pravom stanju što se može uočiti i na temelju foto dokumentacije i na temelju toga što u spis nisu dostravljeni nikakvi dokazi da je u konkretnom slučaju učinjenj ikakavi popravci, čime je pribavljena nepripadna materijalna korist. Smatram da šteta na vozilu broj šasije: - ZG ne postoji, te da nema osnove za isplatu iznosa jer je isplata izvršena na temelju nestručne odokativne procjene. Tužitelj glede nastanka visine štete nije naveo nikakav drugi dokaz.
   
   Protivim se i izvidu i popravku štete broj: u djelovima gdje se spominje *****, vrata i ostalim dijelovima, te smatram da izvid i popravak štete na vozilu broj šasije: - ZG ne odgovara stvarnom stanju i potrebitim popravcima. Smatram da je bilo potrebno učiniti dodatni izvid štete da nebi došlo do nesuglasica glede vrijednosti popravka vozila.
   Postupak tužitelja, kojim bez dodatnog izvida štete priznaje daljnja oštećenja na vozilu (od kojih su neka, po prirodi oštećenja mogla i trebala biti vidljiva već prilikom izvida štete (npr. *** (ne postoje nikakva oštečenja te iz foto dokumentacije se može primjetiti da ne postoje nikakav razlog za mjenjanje ***),), može zadovoljavati kriterije njegovog, osiguravateljskog postupka, ali u ovom sudskom postupku, povodom prigovora tuženika opsegu i visini štete, takav račun se ne bi trebao prihvatiti kao dovoljno dokazno sredstvo za utvrđenje da je šteta u tom opsegu stvarno i nastala.
   Te se na temelju navedene specifikacije ne može zaključiti osnovanost isplate u visini od *********kn.
   
   Ukoliko bude potrebno u daljnjem postupku predlažem da vještačenje provede neovisni prometni vještak, na okolnosti visine štete i odgovornosti za štetni događaj od *************.
   
   II Ostajem pri zahtjevu da se utvrdi materijalnopravna činjenica zastare potraživanja po već prethodno navedenim člancima čl. 230, čl. 234 te čl. 963 ZOO-a.
   
   Konkretno mišljenja sam da se u predmetu radi o regresnom zahtjevu osiguravatelja prema svom osiguraniku, iz Ugovora o osiguranju, te se pozivam na presude VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE i jedinstvenost i ravnopravnost građana:
   - Rev *******
   - Rev *********,
   *Navedene dokaze prilažem uz ovaj podnesak.
   
   Ragresnu naknadu štete odnosno pravo na isplatu ostvaruje treći koji nije izvorno involviran u osnovni pravni posao. On to svoje pravo može temeljiti na nekom ugovornom ili izvanugovornom odnosu koji ne mora biti u izravnoj vezi s onim koji daje osnovu imatelju prava na isplatu ili za naknadu štete.
   
   I a) Zakonska subrogacija po članku 963 ZOO- a
   
   Prijelaz prava s osobe koja ima pravo na naknadu štete regulira u prvom redu Zakon o obveznim odnosima u svojem članku 963.
   
   
   Članak 963. Zakona o obveznim odnosima
   
   “ 1. Isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja ,po samom zakonu, do visine isplaćene naknade,sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.
   2.Ako je krivnjom osiguranika onemogućen ovaj prijelaz prava na osiguratelja, u potpunosti ili djelomično ,osiguratelj se oslobađa u odgovarajućoj mjeri svoje obveze prema osiguraniku.
   3. Prijelaz prava osiguranika na osiguratelja ne može biti na štetu osiguranika, te ako je naknada koju je osiguranik dobio od osiguratelja iz bilo kojeg uzroka niža od štete koju je pretrpio ,osiguranik ima pravo da mu se iz sredstava odgovorne osobe isplati ostatak naknade prije isplate osigurateljevog potraživanja po osnovi prava koja su prešla na njega.
   4. Iznimno od pravila o prijelazu osiguranikovih prava na osiguratelja,ova prava ne prelaze na osiguratelja ako je štetu uzrokovala osoba u srodstvu u pravoj liniji s osiguranikom ili osoba za čije postupke osiguranik odgovara ,ili koja živi s njim u istom domaćinstvu ,ili osoba koja je radnik osiguranika ,osim ako su te osobe uzrokovale štetu namjerno.
   5. Ali, ako je neka od osoba, spomenutih u prethodnom stavu ,bila osigurana od odgovornosti ,osiguratelj može zahtijevati od njezina osiguratelja naknadu iznosa koji je isplatio osiguraniku.” .
   
   Naprijed citirani članak Zakona određuje širinu prijelaza prava te uvodi određena ograničenja koja umanjuju obim subrogacije. Prijelaz prava odnosi se na slučaj isplate naknade štete.
   Naknada štete
   Članak 230.
   
   (1) Tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.
   (2) U svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.
   (3) Tražbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze.
   
   Rokovi zastare kod ugovora o osiguranju
   Članak 234.
   
   (1) Tražbine ugovaratelja osiguranja, odnosno treće osobe iz ugovora o osiguranju života zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala.
   
   (2) Ako zainteresirana osoba dokaže da do dana određenog u stavku 1. ovoga članka nije znala da se osigurani slučaj dogodio, zastara počinje od dana kad je za to saznala, s tim da u svakom slučaju tražbina zastarijeva kod osiguranja života za deset, a kod ostalih za pet godina od dana određenog u stavku 1. ovoga članka.
   
   (3) Tražbine osiguratelja iz ugovora o osiguranju zastarijevaju za tri godine.
   
   (4) Kad u slučaju osiguranja od odgovornosti trećega, oštećena osoba zahtijeva naknadu od osiguranika ili je dobije od njega, zastara osiguranikova zahtjeva prema osiguratelju počinje od dana kad je oštećena osoba tražila sudskim putem naknadu od osiguranika, odnosno kad joj je osiguranik naknadio štetu.
   
   (5) Neposredni zahtjev treće oštećene osobe prema osiguratelju zastarijeva za isto vrijeme za koje zastarijeva njegov zahtjev prema osiguraniku odgovornom za štetu.
   
   (6) Zastara tražbine koja pripada osiguratelju prema trećoj osobi odgovornoj za nastupanje osiguranog slučaja počinje teći kad i zastara tražbine osiguranika prema toj osobi i navršava se u istom roku.
   
   III Tužitelj u podnesku prilaže presudu U-III-6948/2006, što smatram apsolutno krivim osnovom jer se konkretno u tužbenom zahtjevu Euroherc osiguranja protiv tuženog ***** ne radi o namjernom prouzročavanju štete pa tako ni o neovlaštenoj uporabi motornog vozila (čl. 1070 ZOO-a st. 3.), kao što je navedeno u priloženoj presudi.
   
   Također u podnesku tužitelja navedena je presuda broj: U-III-1834/2007, u kojoj je zauzet stav da je zastara potraživanja u roku od 5 godina, samo treba napomenuti da se u navedenoj presudi Ustavnog suda ne radi o potraživanju regresa na temelju ugovora o osiguranju i od svog osiguranika, nego se radi o potraživanju između Croatie osiguranja d.d. i Euroherc osiguranja d.d, te stoga molim sud da se obje navedene presude izuzmu iz tumačenja zastare potraživanja regresa jer ih smatram nemjerodavnim za slučaj ************, te da se kao mjerodavne uzmu presude pod brojem: Rev 1371/09-02 i Rev 56/00-2 navedene u podnesku tuženika.
   
   Tužitelj pogrešno gleda na zastarni rok pozivajuči se na rok zastare od 5 godine, jer štetni događaj nije počinjen činjenjem kaznenog djela. Naime, dulji zastarni rok predviđen za kazneno djelo primijenit će se samo ako pravomoćnom kaznenom presudom utvrđeno da šteta potječe od kaznenog djela (čl. 231. ZOO-a).
   Potpis:
   
   __________________________
   U *******

2. nikpravnik

   8.8.2013. u 22:23

   Ključno je pitanje da li od vas potražuje regres vaš osiguravatelj sa kojim ste u obveznom odnosu ili pak osiguravatelj od osobe kojoj ste nanjeli štetu u štetnom događaju.Ovisno o navedenom rokovi se kreču 3 ili 5 godina izuzev slučaja neosiguranog vozila gdje se svakako uzima rok zastare od 5 godina. Ne shvačam zašto nek
   i na ovo forumu uporno tvrde da regres iz osiguranja i potraživanje štete donose različite rokove zasto??
   http://www.odvjetnik-vlahov.hr/regres_i_osiguranje.html
   Navedeni izvor navodi članak
   6. Prijelaz osiguranikovih prava prema odgovornoj osobi na osiguratelja (subrogacija)
   
   Članak 963.
   
   (1) Isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.
   
   (2) Ako je krivnjom osiguranika onemogućen ovaj prijelaz prava na osiguratelja, u potpunosti ili djelomično, osiguratelj se oslobađa u odgovarajućoj mjeri svoje obveze prema osiguraniku.
   
   (3) Prijelaz prava s osiguranika na osiguratelja ne može biti na štetu osiguranika, pa ako je naknada koju je osiguranik dobio od osiguratelja iz bilo kog uzroka niža od štete koju je pretrpio, osiguranik ima pravo da mu se iz sredstava odgovorne osobe isplati ostatak naknade prije isplate osigurateljeve tražbine po osnovi prava koja su prešla na njega.
   
   (4) Iznimno od pravila o prijelazu osiguranikovih prava na osiguratelja, ta prava ne prelaze na osiguratelja ako je štetu prouzročila osoba u srodstvu u pravoj liniji s osiguranikom ili osoba za čije postupke osiguranik odgovara, ili koja živi s njim u istom kućanstvu, ili osoba koja je radnik osiguranika, osim ako su te osobe štetu uzrokovale namjerno.
   
   (5) Ali ako je neka od osoba spomenutih u stavku 4. ovoga članka bila osigurana, osiguratelj može zahtijevati od njezina osiguratelja naknadu iznosa koji je isplatio osiguraniku.(http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/288230.html)
   na temelju navedenog i čl
   
   Naknada štete
   
   Članak 230.
   
   (1) Tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.
   
   (2) U svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.
   
   (3) Tražbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze.
   
   i čl
   Rokovi zastare kod ugovora o osiguranju
   
   Članak 234.
   
   (1) Tražbine ugovaratelja osiguranja, odnosno treće osobe iz ugovora o osiguranju života zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala.
   
   (2) Ako zainteresirana osoba dokaže da do dana određenog u stavku 1. ovoga članka nije znala da se osigurani slučaj dogodio, zastara počinje od dana kad je za to saznala, s tim da u svakom slučaju tražbina zastarijeva kod osiguranja života za deset, a kod ostalih za pet godina od dana određenog u stavku 1. ovoga članka.
   
   (3) Tražbine osiguratelja iz ugovora o osiguranju zastarijevaju za tri godine.
   
   (4) Kad u slučaju osiguranja od odgovornosti trećega, oštećena osoba zahtijeva naknadu od osiguranika ili je dobije od njega, zastara osiguranikova zahtjeva prema osiguratelju počinje od dana kad je oštećena osoba tražila sudskim putem naknadu od osiguranika, odnosno kad joj je osiguranik naknadio štetu.
   
   (5) Neposredni zahtjev treće oštećene osobe prema osiguratelju zastarijeva za isto vrijeme za koje zastarijeva njegov zahtjev prema osiguraniku odgovornom za štetu.
   
   (6) Zastara tražbine koja pripada osiguratelju prema trećoj osobi odgovornoj za nastupanje osiguranog slučaja počinje teći kad i zastara tražbine osiguranika prema toj osobi i navršava se u istom roku.
   A i uvjetima o osiguranju su predviđeni slučajevi regresa tako da mislim da je odgovor oko zastare regresa štete apsolutno jasan ovim mojim objašnjenjem.
   
   Molio bih da ovo dodatno netko prokomentira od pravne struke i da me ospori ako sam u krivu. :D