Obvezna osiguranja su u današnje vrijeme sve češća . Zakonodavac se odlučuje na uvodjenje obveznih osiguranja prvenstveno u cilju zaštite osoba izloženih riziku. U nekim djelatnostima te osobe su potrošači odredjenih proizvoda i usluga. Turizam igra vrlo značajnu ulogu u nacionalnim ekonomijama mnogih država članica. Bilo je potrebno zaštititi i ogroman broj potrošača turističkih usluga isto tako velikog broja trgovaca . Takav trend započele su direktive Europske zajednice , odnosno kasnije Europske unije, koje se s pravom nazivaju i potrošačke smjernice, jer im je glavni cilj – pored stvaranja jedinstvenog tržišta osiguranja u okviru EU – Oštećena osoba.
Oštećena osoba
Zaštita potrošača turističkih usluga. Jedna od njih je i Direktiva EU br. 2015/2302 od 25.11. 2015 o paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima, koja je zamijenila dotadašnje direktive iz iste oblasti. Republika Hrvatska je, u okviru približavanja EU-i i obveze usuglašavanja svojih propisa s propisima EU-e, najprije Zakonom o obveznim odnosima 2005. (čl.881.-903) znatno izmijenila odredbe dotada važećeg Zakona o obveznim odnosima 1978., kojima se uredjuje ugovor o organiziranju putovanja, te propisala a ) obvezu osiguranja organizatora putovanja od odgovornosti za štetu putniku predviđenu ZOO, odnosno b) obvezu osiguranja jamčevine za povrat cijene putniku, odnosno za naknadu troškova povratka putnika u mjesto polaska, ako putovanje, zbog insolventnosti ili nesposobnosti plaćanja organizatora, ne bude poduzeto, odnosno povratak putnika ne bude moguć. Odredbe ZOO ponovio je i proširio i Zakon o pružanju usluga u turizmu (čl. 18. i 19.Zakona, Narodne novine br. 68/07), sada zamijenjen novim Zakonom o pružanju usluga u turizmu (Narodne novine br. 130/17 i 25/19). Kako su slučajevi odgovornosti organizatora putovanja sve češći , a isto tako i stečajevi odnosno insolventnost organizatora putovanja, ova dva obvezna osiguranja - ugovor o osiguranju odgovornosti i ugovor o osiguranju jamčevine organizatora putovanja - pokazuju se kao izvrstan način prijenosa rizika na osiguratelja i osiguranja prava putnika na naknadu štete , odnosno povrat cijene putovanja ili pak troškova povratka u mjesto polaska .
Putno osiguranje, prema Pravilniku o rasporedu vrsta rizika po skupinama i vrstama osiguranja, svrstano je u skupinu neživotnih osiguranja i vodi se pod vrstom 18. Putno osiguranje je osiguranje koje pokriva rizike koji nastanu kao posljedica putovanja izvan stalnog mjesta boravka neke osobe. U putna osiguranja svrstana su : 1) turističko osiguranje , 2) putno zdravstveno osiguranje, 3) osiguranje pomoći (asistencija ) i 4) ostali turistički rizici . Osiguranje jamčevine razvrstano je u skupinu 15. a odnosi se na pokriće i neposredno ili posredno jamčenje ispunjenje obveze dužnika . Obuhvaća : 1) osiguranje jamstva, i 2) osiguranje garancije.
Zakonski okvir ugovora
Ugovor o osiguranju od odgovornosti organizatora putovanja, odnosno ugovor o osiguranju jamčevine putniku, regulirani su općim odredbama ZOO o ugovoru o osiguranju (čl. 921 – 989), jer ZOO nema posebnih odredbi o tom ugovoru o osiguranju. Detaljnije odredbe naći ćemo u uvjetima osiguranja osiguratelja kojima reguliraju te dvije vrste osiguranja organizatora putovanja. S obzirom na obveznost osiguranja od odgovornosti za štetu organizatora putovanja , hrvatski osiguratelji su u okviru Hrvatskog ureda za osiguranje, bili donijeli tzv. standardne uvjete osiguranja od odgovornosti organizatora paket aranžmana. Ti uvjeti više nisu obvezujući za sve osiguratelje, već služe kao ogledni primjerak mogućih uvjeta, te je svaki osiguratelj donio vlastite uvjete. No , kako su nekadašnji uvjeti HUO-a popis klauzula koje se u toj vrsti osiguranja godinama koriste i kod nas i u Europi , može se reći da su uvjeti naših osiguratelj vrlo slični u bitnim točkama ugovora.
Ugovor o obveznom osiguranju od odgovornosti organizatora paket aranžmana
Ugovaratelj osiguranja jeste stranka ugovora o osiguranju , osoba koja s osigurateljem sklopi ugovor o osiguranju od odgovornosti organizatora putovanja. Prema općim pravilima ZOO, ugovor o osiguranju imovine , u koji spada i ugovor o osiguranju od odgovornosti organizatora paket aranžmana, može sklopiti svaka osoba koja za to ima imovinski interes, koja « …ima opravdani interes na predmetu osiguranja .» Ugovaratelj osiguranja može sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti organizatora putovanja u svoje ime i za svoj račun , a može ga sklopiti i u korist nekog drugog organizatora putovanja. Prema Zakonu o pružanju usluga u turizmu osiguranje od odgovornosti mora sklopiti s osigurateljem turistička agencija koja organizira putovanje (paket aranžman).Ta obveza stoji i prema odredbi čl. 892. ZOO. Turistička agencija je: trgovačko društvo, trgovac pojedinac, obrtnik ili njihova organizacijska jedinica, koji pružaju usluge organiziranja putovanja ili posredovanja usluga vezanih uz putovanje i boravak turista . Radi se o profesionalcima koji se organiziranjem putovanja bave kao profesijom, koja je registrirana i kojoj nacionalni propisi priznaju takvo svojstvo, a ne o osobama koje prigodimice, na bazi neprofitnosti neredovito organiziraju putovanja – izlete ili putovanja koja traju kraće od 24 sata (razne udruge,sindikati,škole i sl.). Sve osobe, koje imaju svojstvo turističke agencije, podliježu obvezi sklapanja ugovora o osiguranju od odgovornosti za štete proizišle iz neispunjenja ili neurednog ispunjenja ugovora o organiziranju putovanja (paket aranžman) - v. čl.892. ZOO i čl.53. Zakona o pružanju usluga u turizmu. ZOO te osobe naziva zajedničkim imenom «organizator putovanja« (čl.881.,st.1.ZOO). Sama svrha koju putnik, koji s organizatorom sklapa ugovor o paket aranžmanu želi postići, nije bitna za ugovor.
Organizator putovanja dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za svaki paket aranžman posebno. Međutim, u praksi već postoji mogućnost sklapanja okvirnog godišnjeg ugovora u okviru kojega je i klauzula o automatskom osiguranju svih ugovora o organiziranju paket aranžmana tijekom osigurateljne godine.
Osiguranikom se smatra organizator putovanja, ali i osoba koja prodaje paket aranžman, koji je pripremila neka druga osoba. Neki uvjeti osiguranja iz definicije «osiguranika» isključuju osobu koja prodaje paket aranžman , iako je jasno da prodaja paket aranžmana spada u poslove organiziranja putovanja. Stoga i prodavatelja tuđih paket aranžmana treba smatrati osiguranikom .
Predmet osiguranja jeste ugovorna odgovornost osiguranika za štete koje prouzroči putniku neispunjenjem , djelomičnim ili neurednim ispunjenjem obveza koje se odnose na paket aranžman (čl.888.,st.1.ZOO). Dakle , osiguranje je vezano usko uz organiziranje paket aranžmana . Paket aranžman (paušalno putovanje, Pauschalreisevertrag , voyage a forfait , package travel, packet tour contract ,organizzazione di viaggio) je ugovor o organiziranju putovanja kojim se organizator putovanja obvezuje pribaviti putniku najmanje dvije pojedinačne usluge , koje se sastoje od a) prijevoza , b) smještaja ili c) ostalih turističkih usluga koje nisu akcesorij usluzi prijevoza ili smještaja, već čine značajni dio «turističkog paketa» (usp.čl.7.,t. 2. Zakona o pružanju usluga u turizmu)i ugovaraju se za potrebe istog putovanja ili odmora. Bitno je da usluge čine cjelinu i da se pružaju u vremenu dužem od 24 sata ili da uključuju barem jedno noćenje i da putnik za te usluge plaća jednu jedinstvenu, ukupnu (paušalnu) cijenu.Za te jedinstvene usluge sklapa se jedinstveni ugovor o osiguranju. Postoje i tzv. povezani putni aranžmani, kod kojih se kupuju pojedinačne usluge i zasebno se plaća svaka usluga (t.5.,čl. 7. Zakona o pružanju usluga u turizmu). Kod paket aranžmana objekt ugovora je skup usluga, koje su povezane , zaokružena cjelina i stoga zahtijevaju da bude posebno organizirana.
Odgovornost osiguranika koju osiguratelj pokriva jeste isključivo ugovorna odgovornost sukladno odredbama ZOO-a. Organizator odgovara za svu štetu koju prouzroči putniku neispunjenjem, neurednim ispunjenjem ili djelomičnim ispunjenjem ugovora o paket aranžmanu. Osiguratelj odgovora kao i organizator putovanja, ali samo do iznosa utvrđenog ugovorom o osiguranju od odgovornosti.
Informacija o osiguranju drugih rizika putovanja
Obvezno osiguranje od odgovornosti odnosi se na pokriće rizika vezanih uz izvršenje ugovora o paket aranžmanu. Druge rizike putovanja organizator nije dužan pokriti osiguranjem. Međutim, on je obvezan ugovaratelju osiguranja dati informaciju o mogućnosti i potrebi sklapanja drugih osiguranja, kao što su: osiguranje od posljedica nesretnog slučaja i bolesti na putovanju, oštećenja i gubitka prtljage, dragovoljno zdravstveno osiguranje za vrijeme puta i boravka u inozemstvu, osiguranje od otkaza putovanja, te osiguranje pomoći i povratka u mjesto polazišta u slučaju nesreće i bolesti. Organizator paket aranžmana mora putnika upoznati sa sadržajem tih osiguranja, a propisi mu omogućuju i da posreduje u sklapanju ugovora o osiguranju putnika i prtljage. Svakako da propust informiranja putnika o mogućnosti i potrebi osiguranja raznih rizika koji mu prijete na putovanju, može imati za posljedicu odgovornost organizatora putovanja za štetu koju bi putnik pretrpio neosiguranim rizikom.
Oštećena osoba, s obzirom da se radi o osiguranju ugovorne odgovornosti organizatora putovanja, može biti isključivo putnik, koji je ugovorna stranka ugovora o paket aranžmanu. Cilj uvodjenja obveza osiguranja jeste zaštititi putnika, a putnik je svaka osoba koja želi sklopiti ugovor o putovanju u paket aranžmanu ili izletu ili na putovanju u povezanim putnim aranžmanima ili koja ima pravo putovati na temelju sklopljenog ugovora o putovanju u paket aranžmanu ili izletu ili ugovora o povezanim putnim aranžmanima (t.6. čl. 7. Zakona o pružanju usluga u turizmu). Putnik je potrošač turističkog paketa, kupac usluge, cesionar nekog ugovora o paket aranžmanu ili bilo koja osoba koja će tek biti imenovana nakon sklapanja ugovora o paket aranžmanu. Shodno tomu, oštećenom osobom ne smatraju se: ugovaratelj osiguranja i osiguranik; suvlasnik ugovaratelja osiguranja ili osiguranika ; zaposlenik osiguranika; bračni drug, roditelji i djeca osiguranika odnosno suvlasnika osiguranika kao i druge osobe koje s osiguranikom, odnosno suvlasnikom osiguranika žive u zajedničkom kućanstvu i koje je dužan uzdržavati; osobe kojima je osiguranik povjerio izvršenje usluga prijevoza , smještaja ili drugih usluga vezanih za izvršenje paket aranžmana. Naravno, oštećenim osobama ne smatraju se ni osobe kojima organizator – osiguranik odgovora izvanugovorno, pa čak ni kad imaju svojstvo putnika.
Osiguranje jamčevine za turistički paket aranžman
Pored osiguranja od odgovornosti za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora o organiziranju paket aranžmana , organizator putovanja – turistička agencija obvezna je za svaki paket aranžman osigurati jamčevinu radi naknade putniku u slučaju nesolventnosti (čl.893. ZOO):
- plaćene cijene putovanja , ako zbog platne nesposobnosti ili stečaja putničke agencije izostanu usluge putovanja ,
- troškova , koji su nastali zbog nemogućnosti ili stečaja putničke agencije, za povratak putnika u mjesto polaska.
Jamčevina ne mora biti zajamčena ugovorom o osiguranju jamčevine. To može biti i bankovno jamstvo (garancija banke), ali i gotovinski polog. Bitno je da turistička agencija (organizator putovanja) mora putniku prilikom uplate iznosa za turistički paket aranžman izdati potvrdu o osiguranju jamčevine, koja će mu služiti kao temelj za neposredno ostvarenje prava na naknadu plaćene putne cijene i troškova povratka u mjesto polazišta od garanta (osiguratelja, banke) . Potvrda mora sadržavati sve potrebne podatke o davatelju garancije i ugovoru o osiguranju jamčevine.
Ako se jamčevina osigurava ugovorom o osiguranju , onda za taj ugovor vrijedi manje-više sve ono što je rečeno o ugovoru o osiguranju od odgovornosti organizatora paket aranžmana (tko je ugovaratelj, tko je putnik, svota osiguranja, paket aranžman, povezani putni aranžman i sl.). Predmet ugovora o osiguranju jamčevine jeste naknada osiguraniku, a to je putnik , štete koju ima u obliku a) plaćene cijene za paket aranžman , b) troškova povratka u mjesto polazišta, oboje uvjetovano nastupom nesolventnosti ili stečaja organizatora paket-aranžmana. Prvi slučaj nastupa ako prije početka putovanja dođe do insolventnosti ili stečaja organizatora putovanja, a drugi ako do toga dođe nakon započetog putovanja. Ustvari, ugovor o osiguranju jamčevine za slučaj insolventnosti organizatora paket aranžmana ili njegovog stečaja jeste ugovor u korist treće osobe, putnika. Stoga se u uvjetima osiguranja pod osiguranikom podrazumijeva upravo putnik ( a s njim je izjednačena i osoba koja kupuje ili je suglasna kupiti paket aranžman, osoba u korist koje kupac kupuje paket aranžman, ili osoba na koju kupac ili osoba za koju je kupac kupio turistički aranžman prenese pravo korištenja turističkog paket aranžmana). Osiguranik ima neposredan zahtjev prema osiguratelju, koji je neovisan o sudbini ugovora o osiguranju jamčevine ( na pr. slučaj neplaćanja premije od strane organizatora paket aranžmana ). Prema Zakonu o pružanju usluga u turizmu (čl.5o.) osigurana svota mora iznositi najmanje 10% od ukupnog iznosa prodaje paket aranžmana u prošloj poslovnoj godini, ali ne manje od 10% od ukupno planiranih iznosa u tekućoj poslovnoj godini. Druga granica osigurateljeve obveze određena uvjetima osiguranja je tzv. agregatna svota, a to je iznos osigurateljeve obveze za sve osigurane slučajeve nastale unutar jedne godine osiguranja temeljem istoga ugovora o osiguranju. Očito je da su minimalna osigurana svota i agregatni limit vrlo važne karike zaštite oštećenog putnika.