Obljetnice su prigoda da se sjetimo zgoda i nezgoda onoga tko ih slavi. Slavljeničke obljetnice su obično okrugle brojke koje bi trebale značiti puninu zrelosti, značaja, važnosti, utjecaja slavljenika na život onih koji slave obljetnicu. Tako je to kod ljudi. Ali i (više) kod pravnih osoba, koje se rađaju u određenim povijesnim okolnostima, stasaju kroz svoj život, traju kroz promjene, ostavljaju manje ili više prepoznatljive tragove, vežu uspomene … 130. godišnjica rođenja Croatia osiguranja jedan je od takvih događaja. I prigoda da se sjetimo kako je nastala, kako se razvijala, kroz što je sve prolazila, u kakvom je stanju danas i što je čeka ubuduće. Ne samo uspomena radi. Historia magistra vitae est. Ako smo pametni! 130 godina trajanja na ovim našim vjetrometinama jubilej je kojega bi poželio svatko i kojega bi trebalo s razlogom slaviti, jer ukazuje na dugotrajnost, upućuje na iskustvo, doziva u sjećanje lukavost lisice i odlučnost vuka. Atributi su to koji su omogućili preživljanje i doživljavanje 130-godišnje časne starosti. Svim burama (političke neprilike) i olujama (čerupanje bez milosti) usprkos!
Vratimo se u 19. stoljeće (a nije puno drugačije ni danas). Hrvatska, nejedinstvena, podijeljena, pod vlašću raznih gospodara, o osiguranju zna tek toliko da postoji i da je potrebno (požari, nezgode). I da ga prodaju stranci. Za domaće pare. „Bilo bi neoprostivo,bila bi upravo sramota za Zagreb i za prosvijetljeno njegovo građanstvo,kad se ne bi odvažilo prekinuti ovakve jednako štetne kao i ponizujuće odnošaje naspram tuđim glavničarom, koji iz naše zemlje vuku toliku korist, a ne doprinašaju za nju niti najmanju žrtvu …“ (Obzor, 30.srpnja 1874.). I odvažilo se građanstvo: 22. rujna 1874. Skupština zastupstva grada Zagreba razmatra pravila „Zagrebačkog uzajamnog osiguravajućeg zavoda“ (izvješćuje A. Šenoa, a pravila objašnjava I.Vončina). Pravila nisu odobrena od ondašnjih vlasti. Formalno obrazloženje: donesen je novi Trgovački zakonik, treba se uskladiti već prije početka. Stvarni razlog: zaštita stranih interesa.Ali – nema odustajanja. 1883. – nova inicijativa (Dj.Deželić), uprkos zloglasnog H.Hedervarya. Odluka o osnivanju domaćeg osiguravajućeg zavoda donosi se 4.lipnja 1884. na sjednici Skupštine grada Zagreba. „Slavnom ravnateljstvu osiguravajuće zadruge „Croatia“ u Zagrebu …“ Skupština stavlja na „raspolaganje temeljnu glavnicu od 100.000 forinti..“ u gotovom (koje, usput rečeno, Zadruga nikad nije koristila jer joj nisu trebali pored vlastitih sredstava, ali bez toga ne bi bila mogla početi raditi). Završetak (ili početak) uporne (i) rodoljubne borbe. Prvo osiguravajuće društvo sa stopostotnim domaćim kapitalom je rođeno. I počinje djelovati 4. kolovoza 1884.(dan upisa u trgovački registar) , na Jelačićevu trgu br. 18. Traži se odmah reosiguratelj (u Beču, da se i u toj prigodi odvoji od Pešte). Grad odmah donosi odluku o prekidu dotadašnjih ugovora o osiguranju sa strancima i o prenošenju osiguranja pokretne i nepokretne imovine u Croatia osiguravajuću zadrugu. Prva domaća tarifa (6.studenoga 1884. Cjenik za zgrade i pokretnine).
Poslovi osiguranja dobro se razvijaju i već u prvoj godini (1884.) Zadruga posluje s dobitkom što je ravnateljstvo Zadruge primilo „ do ugodnog znanja“. „Osnivanje zadruge“ pozdravila je ciela naša zemlja velikom simpatijom…Naša je zadaća da to povjerenje opravdamo i sve više učvrstimo …“(Dj.Crnatak). Croatia je svoje obveze isplata šteta s puno odgovornosti i promptno izvršavala. Brojne donacije (vatrogastvu) pokazuju njenu urašćenost u sredinu u kojoj djeluje. Brižno radi na povećanju broja osiguranika, kroz pribavljanje novih, na širem području. Osniva podružnice u Osijeku (1896.), Bosni i Hercegovini (1898.), u Dalmaciji (1900.), Trstu (1905.), itd. 1887. odlučuje baviti se i osiguranjem života "…jer je to ona struka koja najviše hasni nose" i to počinje raditi 1905.
Slijedi zajednička država Kraljevina Jugoslavija. Poslovi se šire na cijelo područje zajedničke Države: 1919. Podružnica Ljubljana, Subotica , 1921. Zrenjanin. Osniva (1923.) osiguravajuće društvo „Nada“ u Sarajevu. U zajedničkoj Državi najveći je domaći osiguratelj. Radi solidno i korektno. U životnim osiguranjima ne slijedi praksu stranih osiguratelja (nema klauzulu o isplati u stranoj valuti niti zlatnu klauzulu). Kataklizma stranog (austrijskog) osiguratelja Feniksa, koji je u crno zavio tisuće osiguranika, nema utjecaja na njeno poslovanje. Reosiguranje provodi kod „Wiener Rueckversicherungsgeselschafta“. Stekla je neizmjerno povjerenje svojih osiguranika. Osigurava gotovo sve vrste rizika. Pred Drugi svjetski rat ima podružnice i u Beogradu, Ljubljani, Novom Sadu, a glavna zastupstva i zastupstva diljem Države, uključivši i Makedoniju (Skopje).
A onda – gašenje, barem imena: Odlukom Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije o spajanju u Državni zavod za osiguranje i reosiguranje svih osiguravajućih društava u zemlji koja su konfiscirana i koja će naknadno biti konfiscirana – prestaju postojati pojedini osiguratelji i (26.10.1945.) počinje era Državnog osiguravajućeg zavoda (DOZ), koji početkom 1947. postaje jedini osiguratelj u zemlji. Imovina Croatia osiguravajuće zadruge konfiscirana je i prenesena na DOZ. Ime „Croatia“ prestalo je postojati. DOZ obavlja poslove po sustavu republičkih direkcija, do 1961. kad se DOZ raspada, a osnivaju se brojni komunalni osiguravajući zavodi po općinskom ključu (35 zavoda u Hrvatskoj). Zbog lošeg poslovanja malih zavoda, 1968. dolazi do njihove integracije, odnosno pripajanja Osiguravajućem zavodu Zagreb (osnovan 1.1.1962), koji nastavlja poslovati pod nazivom Udruženi zavod za osiguranje i reosiguranje Zagreb (ime od 13.12. 1967.). No, kako su već tada počeli puhati novi vjetrovi, 29.6.1970. Udruženi zavod mijenja ime i ponovno uzima ime „Croatia“ zavod za osiguranje i reosiguranje-Zagreb. Činjenica je da je kontinuitet Croatia zadruge očuvan u praksi ponajprije zahvaljujući stručnim kadrovima koji su stasali u Croatia osiguravajućoj zadruzi.
Slijedi razdoblje socijalističkog - samoupravnog osiguranja, delegatskog sustava, zajednica rizika i zajednica osiguranja. 1973. integriraju se u Croatia osiguranje Jadranski osiguravajući zavod iz Splita i Slavija Lloyd iz Zagreba. Tako jedinstvena Croatia posluje sve do 1990., kad postaje Croatia osiguranje dioničko društvo (čiji je najveći dioničar – Država) i pod tim imenom nastavlja raditi do danas. U cijelom tom razdoblju Croatia je osiguratelj broj 1. u Jugoslaviji. Prednjačila je po premiji, portfelju, stručnim kadrovima, izdavačkoj djelatnosti (sjetimo se samo uglednog časopisa Osiguranje i privreda, danas Osiguranje, člana PIA, koji je počeo izlaziti 1960.g.,nastavljajući tradiciju Vjesnika, kojega je od 1950. izdavao DOZ-Direkcija za Hrvatsku).
U samostalnoj državi Republici Hrvatskoj Croatia osiguranje d.d. Zagreb uspješno posluje i aktivno sudjeluje u osigurateljnom životu zemlje. Zahvaljujući njezinim kadrovima osniva se Hrvatski ured za osiguranje, koji ubrzo postaje član sustava zelene karte i kasnije član sustava registarske pločice, a također i član krovne udruge europskih osiguratelja – CEA-e (danas: Insurance Europe), integrirajući hrvatsko osiguranje u europsko osiguranje davno prije nego je Država postala članica EU. No, nažalost, novi vlasnik, država Republika Hrvatska, kao da nije znala što bi s draguljom kojega su joj namrli stari neimari, stalno je radila u korist vlastite štete: pokušavajući prodati Croatiu (2002.) nepotrebno ju je izlagala konkurenciji ogoljujući je pred njom (kroz omogućavanja uvida u poslovne planove, knjige i druge tajne); nametala joj kadrove koji uglavnom nisu bili dorasli novim tržišnim vremenima, u čiji rad se neprestano miješala i kojima je objektivno stvarala ograničenja i onemogućavala normalan rad. Uvodi se načelo podobnosti i poslušnosti za kadrove vladajućih, što je neminovno dovelo do srozavanja kako ugleda Croatia osiguranja, tako i općeg propadanja, odliva stručnih kadrova, gubitka udjela na tržištu i sl. Konačno, ista vlast, u drugom pokušaju (2014.) uspijeva prodati Croatia osiguranje. Za utjehu onima koji su bili protiv – domaćem kapitalu.
Novo razdoblje u stotridesetgodišnjem životu Croatia osiguranja upravo je započelo. Nova uprava Društva. Nove mlade školovane managerske snage tek moraju pokazati da su sposobne nastaviti slavnim putem kojim je prošla Croatia osiguranje. A to znači: biti kamen zaglavni osiguravajućoj djelatnosti (ili, kako se to danas rado govori: industriji) u Hrvatskoj, biti leader po stručnosti kadrova, po udjelu u osigurateljnom portfelju; vratiti ugled kojega je imala Croatia osiguranje od samog početka svog postojanja. (Pre)teško? Sigurno.Ostvarivo? Uskoro ćemo vidjeti.