Hrvatski ured za osiguranje (HUO), kao udruženje društava za osiguranje i reosiguranje u RH, izražava žaljenje povodom određenih tvrdnji izrečenih tijekom diskusije održane u Odboru za financije i državni proračun povodom Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak.
Naime, prilikom odbijanja amandmana kojim bi se omogućilo da se uplate premije životnog osiguranja od strane poslodavaca u korist radnika smatraju porezno priznatim izdatkom odnosno rashodom, što bi životno osiguranje samo izjednačilo s novim zakonskim tretmanom dobrovoljnog mirovinskog osiguranja, izrečena je tvrdnja da je „dosadašnja praksa potvrdila da je područje životnog osiguranja bilo područje korupcije“ odnosno da je „osiguranje najveći izvor korupcije“ (prema HINA-i).
Životno osiguranje sa štednom komponentom predstavljanja proizvod dugoročne namjenske štednje te je po svojim obilježjima supstituirajući i konkurentan štednji putem dobrovoljnog mirovinskog osiguranja (3. stup). Stoga je nužno ova dva proizvoda promatrati zajedno i istovjetno prilikom kreiranja poticajnog i poreznog tretmana. S ciljem ujednačavanja pravila poslovanja i ravnopravne tržišne utakmice, potrebno je osigurati jednaki tretman za oba proizvoda, poglavito u dijelu priznavanja izdvajanja poslodavaca kao poreznog priznatog izdatka, a po uzoru na važeću europsku praksu koja potiče štednju putem životnog osiguranja kako bi dugoročno smanjio pritisak stanovništva na državne mirovinske i socijalne fondove u budućnosti.
Glede paušalne i neprimjerene konstatacije da je područje životnog osiguranja bilo područje korupcije odnosno da je osiguranje najveći izvor korupcije, potrebno je istaknuti nekoliko činjenica o samoj djelatnosti osiguranja i njenoj ulozi u financijskom sektoru i hrvatskom društvu općenito.
Hrvatska društva za osiguranje i reosiguranje su važne financijske institucije i institucionalni ulagači na financijskom tržištu čija je ukupna imovina na kraju 2009. iznosila 28,9 mlrd HRK, a u industriji osiguranja zaposleno je 27 posto ukupnog broja radnika u financijskom sektoru.
Djelatnost osiguranja nije izvor korupcije već izvor financiranja gospodarstva i države budući da se visoki postotak ulaganja društava za osiguranje odnosi na ulaganja u dužničke vrijednosne papire države (preko 50 posto svih ulaganja matematičke pričuve životnog osiguranja), lokalne uprave i poduzeća te u vlasničke vrijednosne papire, čime se pridonosi efikasnoj alokaciji financijskih sredstava i razvojnoj komponenti gospodarstva. Zbog dugoročnosti svojih ulaganja i jedinstvene funkcije osiguranja kojom društva za osiguranje preuzimaju raznorodne rizike izvor su stabilnosti i omogućuju stanovništvu, poduzećima i državi održivo poslovanje i štednju u sigurnom okruženju.
Hrvatska društva za osiguranje posluju pod izravnim i stalnim nadzorom Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga i to u skladu s brojnim zakonima i podzakonskim aktima koji propisuju niz obveza (odgovarajući kapital, upravljanje rizicima, poseban ustroj i drugo) koje imaju za cilj punu zaštitu osiguranika i uredno ispunjavanje obveza iz ugovora o osiguranju posebno u dijelu koji se odnosi na naknadu štete odnosno isplate osigurnine ili osigurane svote.
Upravo iz tih razloga potrebno je ustvrditi da takve tvrdnje o jednom važnom segmentu financijskog sektora kao što je osiguranje zasigurno ne doprinose stabilnosti i razvoju financijske industrije niti ostvarivanju ciljeva Programa gospodarskog oporavka Vlade RH već, naprotiv, imaju štetan učinak na razinu povjerenja građana u financijski sustav