Jedan je osiguranik s osigurateljem sklopio dva ugovora o osiguranju života, jedan 1999., a drugi 2000. U godini 2004. šalje preporučeno pismo osiguratelju i izražava svoju volju raskinuti ugovor i to pozivom na greške osiguratelja kod predugovornog informiranja (čl. L 132-5-1 Zakona o osiguranju). Osiguratelj odbija zahtjev za raskidom, ugovaratelj osiguranja podnosi tužbu i traži povat uplaćene premije. Apelacijski sud daje za pravo osiguratelju. Ugovaratelj ulaže žalbu. Prema Kasacijskom sudu informacija koju je osiguratelj u trenutku sklapanja ugovra dao ugovaratelju osiguranja nije bila dovoljna i ugovaratelj se mogao pozvati na čl. 132-5-1 Zakona o osiguranju. No, sud ipak odbacuje zahtjev ugovaratelja za raskidom ugovora o osiguranju jer je u tijeku postupka utvrđeno da je ugovaratelj, nakon što je osiguratelju izrazio pismeno svoju želju za raskidom ugovora, založio jednu od polica osiguranja kod banke u svrhu jamstva za slučaj smrti i nemogućnost plaćanja kredita. Iz toga je sud izveo zaključak da je ugovaratelj ušao u fazu izvršenja sklopljenog ugovora i na taj način dao do znanja, doduše posredno, ali bez ikakve sumnje da odustaje od zahtjeva za raskidom ugovora.
Francuski Kasacijski sud, 2. građanski odjel, 4.2.2010.,br. 08-21.367, 09-10.311