Tuženik je kao gost u pizzeriji koju je vodio tužitelj često navraćao i kod razgovora utvrdio da se tužitelj interesira za osiguranje svoje kuće i pizzerije od raznih rizika. Predložio mu je da će mu naći osigurateljno pokriće, uzeo dokumentaciju i – kao, što je uobičajeno radio, stupio u kontakt s brokerom koji je radio za jednog osiguratelja. S obzirom na to da se radilo o pokriću rizika na veću vrijednost od one koju je taj broker mogao uzeti u pokriće, on je odbio osigurati predloženi rizik. Pseudobroker, koji se posredovanjem bavio usputno, uz svoje osnovno zanimanje, o odbijenici nije izvijestio tužitelja. Za vrijeme godišnjeg odmora tužitelja, u lokal je izvršena provala. Kako je bio bez osiguranja, tužio je za naknadu štete pseudobrokera, koji nije izvršio svoju ugovornu obvezu pronalaska adekvatnog pokrića kod nekog drugog osiguratelja.
Sud je prihvatio tužbeni zahtjev uz obrazloženje:
Pseudoposrednik u osiguranju također je sklopio ugovor o posredovanju u osiguranju, kad je prema klijentu preuzeo obvezu da će s drugim posrednikom u osiguranju dogovoriti i osigurati pokriće za potrebe osiguranja rizika kojega je klijent želio osigurati. To pak znači da i za njega vrijede odredbe o zaštiti klijenata kao potrošača, a to znači i da pseudobroker (Pseudomakler) podliježe obvezi savjetovanja klijenta. Ako dođe do toga da osiguratelj odbije pružiti pokriće rizika, koje se pseudobroker obvezao pronaći, pseudobroker je prekršio svoje ugovorne obveze, jer nije za klijenta našao pokriće kod nekog drugog osiguratelja, odnosno, što nije savjetovao klijentu da pokriće nađe kod nekog drugog osiguratelja. Za izostalo osigurateljno pokriće rizika pseudobroker odgovara klijnetu u slučaju nastupa štetnog dogođaja i dužan mu je naknaditi tako nastalu štetu.
OLG Hamm, presuda 8.10.2009.,br. I-18 U 26/08.