71-godišnjak, tri dana prije svoje smrti, sklapa ugovor o osiguranju života u korist svoje razvedene druge supruge i njezine djece, uplativši premiju osiguranja u iznosu od 50.003 eura. Djeca iz prvog braka tuže tražeći da se premija životnog osiguranja vrati u ostavinsku masu, jer je iznos premije pretjerano visok u odnosu na mogućnosti ugovaratelja osiguranja. U postupku je utvrđeno da je ugovaratelj osiguranja za premiju osiguranja života angažirao 3 svojih likvidnih sredstava (godišnji dohodak mu je bio 53.357 eura). Polazeći od odredbi čl. 132-13 Zakona o osiguranju apelacijski sud udovoljava tužbenom zahtjevu smatrajući da se radi o pretjerano visokoj premiji koja očigledno premašuje financijske sposobnosti ugovaratelja, te da se de facto radi o darovanju čiji je cilj bio isključiti iz nasljedstva tužitelje, djecu iz prvoga braka. Kasacijski sud ukida presudu uz obrazloženje da apelacijski sud nije dao pravno obrazloženje za svoje mišljenje o očiglednoj pretjeranosti premije životnog osiguranja, a što se mora cijeniti s obzirom na starost, financijske mogućnosti ugovaratelja i njegovo socijalno-obiteljsko okruženje (tuženi su tvrdili da apelacijski sud nije uzeo u obzir ostalu imovinu ugovaratelja, koja je po njima pet puta veća od uplaćene premije životnog osiguranja).
Franc. Kasacijski sud, 2. građ. odjel, 23.10.2008.