Našeg čitatelja H.Š. buni odredba navedena u polici osiguranja X osiguratelja koja glasi: “Ugovorne strane se sporazumno usuglašavaju da osnovica za obračun premije osiguranja predstavlja najveći iznos osiguranja“, a toj odredbi police proturječi uglavak naveden u uvjetima osiguranja koji glasi: „Kad osiguratelj utvrdi da je za vrijeme trajanja osigurateljnog pokrića na osiguranom vozilu nastala totalna šteta, osigurninu čini tržišna vrijednost osiguranog vozila na dan nastanka štete“, a iznimno za oldtimere (PV) osigurninu čini iznos osiguranja. Znači li to, pita se on, da ću ja za moje vozilo za koje je određena osnovica za obračun premije, u slučaju totalne štete dobiti iznos koji je naveden kao sporazumno usuglašena osnovica za određivanje premije…“.
1. Tarife osiguratelja nisu sastavni dio ugovora o osiguranju
Osnovica za obračun premije ide u interne odredbe osiguratelja o načinu određivanja premije osiguranja. Kako je osiguratelj došao do premije osiguranja – nije predmet ugovora o osiguranju, jer cjenici premija iliti tarifni sustavi nisu sastavni dio ugovora o osiguranju. Sastavni dio ugovora o osiguranju je samo premija osiguranja koju su stranke ugovorile (i unijele u policu), dakle, samo konkretni iznos naveden u polici osiguranja, a ne i tarifni stavak iz cjenika osiguratelja za određivanje premije. U skladu s tim – klauzula u polici koja se odnosi na „sporazumno usuglašivanje“ osnovice za obračun premije – je pravni superfluum, nepotrebni suvišak, zaostao iz povijesnih vremena kad se tražilo da se transparentno vidi kako osiguratelj određuje premiju osiguranja.
2. Osnovica za isplatu osigurnine jeste tržišna vrijednost osiguranog vozila
To se najbolje vidi iz daljnje odredbe kasko uvjeta, koji su sastavni dio ugovora o kasko osiguranju, a koja glasi:“ Kad osiguratelj utvrdi da je za vrijeme trajanja osigurateljnog pokrića na osiguranom vozilu nastala totalna šteta, osigurninu (naknada iz osiguranja, op. M.Ć.) čini tržišna vrijednost osiguranog vozila na dan nastanka osiguranog slučaja…“ Iznimka se odnosi na PV (oldtimeri) vozila kod kojih „osigurninu čini iznos osiguranja“. Iz ove odredbe uvjeta jasno proizlazi da osnovica za obračun premije nije osnovica za izračun iznosa osigurnine. Osnovica za izračun osigurnine jeste „tržišna vrijednost osiguranog vozila“. U praksi , tržišna vrijednost osiguranog vozila utvrđuje se ovisno o cijeni-vrijednosti koju za osigurano vozilo priznaje tržište, a ta je vrijednost gotovo uvijek manja od osnovice za obračun premije. Tako, primjerice, ako su stranke ugovorile odnosno sporazumno usuglasile da je osnovica za obračun premije za x vozilo 30.000, a osigurava se vozilo staro 10 godina – osigurnina u slučaju totalne štete neće sigurno biti 30.000, nego manji iznos, iznos koji odgovara tržišnoj vrijednosti osiguranog vozila na tržištu rabljenih vozila. Drugačije postupanje i ugovaranje osigurnine koja je veća od tržišne vrijednosti osiguranog vozila bilo bi suprotno odredbi čl. 949., st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja glasi: „Iznos osigurnine ne može biti veći od štete koju je osiguranik pretrpio nastupanjem osiguranog slučaja“. Ova odredba ZOO-a zabranjuje „bogaćenje“ osiguranika na račun osiguranja
3. Povijesna vozila – old timeri iznimno mogu se osigurati na dogovorenu vrijednost
Osnovica za obračun premije nije sporazumno utvrđivanje vrijednosti vozila koje se osigurava, jer je očito iz uvjeta osiguranja da je vrijednost ona koju određuje osiguratelj temeljem podataka s tržišta rabljenih ili novih vozila. Tržišna vrijednost kod oldtimera ne utvrđuje se, jer ju je iz raznih razloga teško ili nemoguće utvrditi. Zato je kod osiguranja te vrste vozila osigurnina jednaka osiguranom iznosu (svoti na koju je old timer vozilo osigurano), a ta klauzula je u skladu s odredbom čl. 949., st. 7. ZOO, koja dozvoljava strankama da sporazumno utvrde vrijednost osigurane stvari . ali nikako preko štete koju bi osiguranik pretrpio nastupanjem osiguranog slučaja.