Ovih dana pozornost javnosti privukla je odluka HZZO-a da poveća premiju dopunskog zdravstvenog osiguranja. Premija se povećava na 15 eura mjesečno, odnosno ukupno godišnje na 180 eura (sa 9,29 eura na 15 mjesečno), što je gotovo stopostotno povećanje. “Nitko nas ništa nije pitao,. Zbunjena sam, ne znam jesam li od 1. veljače osigurana po staroj polici koja mi još teče…“ žali se osiguranica HZZO-a. Većina ih ne zna što je to ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju što ga prodaje HZZO, pa ga uspoređuju s ugovorima o dopunskom zdravstvenom osiguranju što ga na tržištu osiguranja prodaju klasični (privatni) osiguratelji. I privatni osiguratelji povećavaju premije ili smanjuju obim i vrstu pokrivenih rizika (medicinske usluge), ali o tome na vrijeme izvješćuju pojedinačno svakog osiguranika s uputom o pravu da – ako ne pristaju na promjenu uvjeta ili premije tijekom trajanja ugovora – isti mogu raskinuti. Kod njih se točno zna kako se to radi, koja je pravna osnovica za povećanje premije (klauzula u uvjetima osiguranja, dakle u ugovoru), što je s pravom ugovaratelja osiguranja da zbog promjena raskinu ugovor itd. Kod HZZO-a toga nema. Izostala je prava informacija što se radi i zašto se radi. Sporadične kampanje nisu uspjele educirati osiguranike, pa nije čudo što su se odjednom našli u zrakopraznom prostoru ne nalazeći razumijevanje za svoje pritužbe u HZZO-u, svrstavajući ga u osiguratelje kakve poznaju na tržištu. Badava pravdanje HZZO da su promjene objavljene u Narodnim novinama, na stranicama HZZO-a i sl. HZZO nije kao privatni osiguratelj - osiguratelj. HZZO je javno tijelo zaduženo za zdravlje građana, čemu svakako pridonosi i dopunsko zdravstveno osiguranje, oslonjeno na načelo solidarnosti i socijalne osjetljivosti (zato je premija za sve jednaka iako je rizik pojedinačno različit). Privatni osiguratelji rade u okviru koje predstavlja konkurentno tržište osiguranja – HZZO nema konkurencije; privatni osiguratelj formiraju ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju vodeći računa o pravilima struke, a to znači da težina rizika (zdravstvene usluge osiguranicima) odgovara potrebnoj premiji (zato, između ostaloga, razina i opseg usluga ovisi i o starosti osiguranika) kako se ne bi poslovalo s gubitkom – kod HZZO-a nema selekcije rizika po starosti; privatni osiguratelji obračunavaju pričuve po svakom ugovoru – HZZO to ne mora raditi; privatne osiguratelje nadzire HANFA- HZZO ne nadzire; eventualne gubitke privatnog osiguratelja država ne pokriva – HZZO-u pokriva iz proračuna; itd.
Ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju kojega sklapa HZZO reguliran je Zakonom o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju, Pravilima uspostavljanja provođenja dopunskog zdravstvenog osiguranja i Općim uvjetima o sklapanju dopunskog zdravstvenog osiguranja. Uvjete osiguranja HZZO je obvezan predati ugovaratelju (usput: tisak uvjeta su tako sitna slova da ih stariji osiguranici ne mogu pročitati ni povećalom). O sklopljenom ugovoru HZZO izdaje osiguraniku policu osiguranja. Specifičnost ugovora s HZZO-m jeste da ugovor traje godinu dana, da obveza osiguratelja na plaćanje usluga (materijalni početak osiguranja) počinje po isteku roka od 15 dana od sklapanja ugovora. U policu osiguranja se unosi premija osiguranja koja se plaća HZZO-u. Upravo je premija osiguranja, koju je HZZO povećao i to povećanje pogađa sve važeće ugovore koji su u tijeku, izazvala žustro negodovanja osiguranika., koji su već ugovorili premiju i plaćali ugovorenu premiju sukladno iznosu navedenom u polici. Temelj za promjenu premije tijekom trajanja ugovora HZZO vidi u odredbi čl. VII Uvjeta „Iznos premije se može promijeniti za vrijeme osigurateljnog razdoblja u slučaju promjene zakonskih propisa, odnosno općih akata Zavoda koji se odnose na opseg i sadržaj dopunskog zdravstvenog osiguranja, visinu sudjelovanja ili druge elemente značajne za utvrđivanje iznosa premije“(podcrtao M.Ć.). Upravo ovo zadnje je navedeno kao opravdanje za povećanje premije: već dugo godina nije mijenjana premija dopunskog zdravstvenog osiguranja (12 godina), porasla su i mirovinska primanja i plaće, u međuvremenu su zdravstvene usluge poskupjele, na dopunskom zdravstvenom osiguranju HZZO stvara gubitke itd. Nema sumnje da ti argumenti stoje. Ali – sve se moglo organizirati bez stvaranja kaosa, jednostavnom obaviješću ugovaratelju/osiguraniku: što se dogodilo, zašto povećanje, na kojem aktu je utemeljeno, koja su mu prava ako ne želi biti osiguran po novim uvjetima odnosno uz povećanu premiju. Ali, kad bi tro bilo tako u praksi – onda HZZO ne bi bio HZZO..