CVH: Tvrtka koja je verificirala Rimčeve robotaksije posluje bez tržišnog rizika

A tko su vlasnici nismo uspjeli saznati ni od sugovornika koji dobro poznaje funkcioniranje te kompanije, a ni predsjednik Uprave Goran Pejić nije odgovorio na naša pitanja. No o vlasnicima ćemo poslije. Zadržimo se za sada na CVH-ovom vladajućem tržišnom položaju. Tu je kompaniju zajedno s HAK-om MUP opunomoćio za obavljanje poslova organiziranja i jedinstvenoga provođenja tehničkih pregleda vozila, registracija i izdavanja pokusnih pločica. CVH i HAK donose normative rada i jedinstvene elemente vrednovanja rezultata rada u stanicama za tehnički pregled vozila, a kad je riječ samo o CVH-u, on prati, stručno vodi i koordinira rad STP-a, usklađuje kriterije tehničkih pregleda i registracija vozila između stanica, obavlja obvezna periodična umjeravanja uređaja i opreme za tehnički pregled vozila.

Drugim riječima, CVH je gazda. No svoju poziciju na tržištu i prigodno naplaćuje, pa tako prema spomenutim normativima rada CVH od svake stanice naplaćuje 8,9 posto njezina prihoda (HAK-u ide 5,1 posto), a osam posto ide u tzv. dio za prometnu preventivu. Ali ne samo to, praktično određuje kako će se rasporediti i ostatak prihoda stanice, pa tako, primjerice, za amortizaciju objekta STP treba izdvojiti 17,1 posto prihoda, a za opremu, uređaje i inventar 11,4 posto. Za režije 4,7 posto. A najzanimljivije su bruto plaće radnika, za koje svaka stanica mora izdvojiti 37,2 posto od svoga godišnjeg prihoda. U tim se normativima ističe da od ukupnih prihoda 78 posto pripada stanicama, ali to je upitno! Zašto? Pa zato što su (a to je ono što je najzanimljivije), prema zadnjim propisima, svi stručnjaci koji pregledavaju tehničko stanje vozila zapravo zaposlenici CVH-a, a ne STP-a, što znači da praktično Centar za vozila Hrvatske ubire 46,1 posto prihoda stanica (ako mu se uz 8,9 posto pribroji i 37,2 posto prihoda svake stanice). Tako više ne dolazimo ni do spomenutih 78 posto prihoda za stanice, nego kad zbrojimo naknade (HAK, CVH, za prometnu preventivu) i bruto plaće, ispada da stanicama ostaje 40,8 posto prihoda. Iznimke su oni STP-i koji još uvijek rade prema starim propisima i koji imaju svoje zaposlenike, no dokle će to tako biti, teško je predvidjeti.

Troškovi rada inače su dominantni u strukturi CVH-ovih rashoda, kaže Liderov financijski analitičar i vlasnik Kontera Nikola Nikšić. Lani su iznosili 50,1 milijun eura, pet milijuna eura više nego godinu prije. Njihov je udio u poslovnim prihodima u 2024. iznosio 53,7 posto (za 1,2 posto više u odnosu na 2023.). Na kraju prošle godine bilo je 1089 zaposlenih, a prosječna mjesečna neto plaća iznosila je iznimno visokih 2458 eura, za 14,5 posto više u odnosu na 2023. Kada Nikšić govori o 'iznimno visokoj' prosječnoj plaći, pod tim podrazumijeva da je bila znatno veća od prosjeka za djelatnost (lani 'tek' 1736 eura, a godinu prije 1543 eura). Još jedan podatak koji nam otkriva vladajući položaj CVH-a na tržištu je taj da ta kompanija licencira sve stručno osoblje koje u Hrvatskoj pregledava tehničku ispravnost vozila.

U svakom slučaju, s takvim sigurnim prihodima, uza svoje STP-ove, bilo bi vrlo teško ne poslovati pozitivno i ne ubirati dividendu.

Vrlo teško je reći koliko koja kompanija ima STP-ova u Hrvatskoj jer je njihov popis toliko nezgrapan da je teško utvrditi komu što pripada. Prema podacima s HAK-ovih stranica, ukupno je 162 STP-a, što se poklapa i s procjenama našeg dobro upućenog sugovornika. Ipak, on tvrdi da CHV ima najviše stanica, otprilike četvrtinu od ukupnog broja, što znači oko 40. Za pomoć smo se obratili i AI-ju, no čini se da ni on nije dovoljno inteligentan da izračuna točan broj pa spominje između 30 i 35 stanica, upućujući nas da pitamo Upravu CVH-a. A ona šuti.

U svakom slučaju, kompanija je tržišni lider, tvrdi i Nikšić, s lanjskim godišnjim prihodom od 103,7 milijuna eura. Slijede Agram Tis s 38,7 milijuna eura i udjelom od 9,2 posto te s još većim odmakom Croatia tehnički pregledi sa 16,8 milijuna eura (udio 3,9 posto) i Tahograf s 13,5 milijuna eura (udio 3,2 posto). Inače je u djelatnosti 'Tehničko ispitivanje i analiza' ukupno 579 kompanija, uglavnom malih, no vjerojatno ima i onih koje odudaraju od pružanja usluga tehničkog pregleda vozila, pa moramo biti oprezni u korištenju tih podataka izuzev 'velike četvorke'. Kako bilo, ta je djelatnost lani ostvarila 426,6 milijuna eura ukupnih prihoda (9,9 posto više u odnosu na 2023.) i generirala 31,8 milijuna eura neto dobiti, što je 7,5 posto neto marže profita (godinu prije neto dobit je bila 44,6 milijuna eura, a neto marža profita 11,5 posto).

– Riječ je o maloj, butik-djelatnosti, ali vrlo propulzivnoj i profitabilnoj, koja je fokusirana na domaće tržište – napominje Nikšić.

Vrlo je teško, dodaje naš neimenovani sugovornik, upasti u to kolo ponuđača usluga tehničkog pregleda vozila. MUP je taj koji donosi pravilnik koliko može biti stanica u Hrvatskoj. Nova stanica za tehnički pregled vozila može se otvoriti na cestovnoj udaljenosti većoj od 35 kilometara od najbliže stanice. Postoji i mogućnost da se otvori na kraćoj udaljenosti, ali za to su također definirani uvjeti. No MUP je postavio striktna pravila igre i ne sumnjamo, kao što ne sumnja i naš sugovornik, da to ministarstvo sluša i CVH-ove savjete o tome kakva pravila uspostaviti. Oni koji su već unutra mogu biti zadovoljni znajući da su dobili svoj dio kolača, a oni koji žele upasti u kolo, najbolje je da se posavjetuju s CVH-om.

MUP-ova šutnja

Veza između MUP-a i CVH je, kako kaže sugovornik, a može se zaključiti i prema pretraživanju po bespućima interneta – duboka. Na neki način to nam potvrđuje i MUP-ova šutnja na naš upit o tome smatra li da treba preispitati ovlasti Centra za vozila Hrvatske. I HDZ je prešutio naš upit, za razliku od SDP-a.

– Centar za vozila Hrvatske je privatno dioničko društvo s javnim ovlastima kojem je MUP iz nekog razloga povjerio poslove tehničkog pregleda i registracije motornih vozila. Snagom administrativne odluke on predstavlja monopol na tom tržištu i samostalno kreira uvjete, cijene tehničkih pregleda i registracije vozila – kažu u SDP-u, no valja podsjetiti da je ta stranka za vrijeme premijera Zorana Milanovića imala priliku nešto uraditi u vezi s time, ali nije.

MUP je CVH (osnovan 1978.) privatizirao još 1993. i vlasnici su postali visoki policijski dužnosnici koji su znali iskoristiti, uz privatizaciju, i dobivene javne punomoći. Sedam je aktualnih vlasnika tog dioničkog društva, a najveći se krije iza transakcijskog računa s 40,13 posto dioničkog udjela. Slijede Ida Laić (članica Uprave) s 26,05 posto, Gojana Babovac ima 19,08 posto dioničkoga kapitala, a Sanja Lozić (članica NO-a) 10,75 posto. Manje udjele još imaju Siniša Zajec, Zinajda Stuhne (zamjenica predsjednika NO-a), a najmanji predsjednik NO-a Davorin Pavlović. On je inače bio predsjednik Uprave kompanije od 2011. do 2021. Zanimljivo je da među suvlasnicima nema čelnog čovjeka kompanije Pejića, osim ako onaj skriveni račun nije njegov. Međutim, sve su to relativno nepoznati ljudi u svijetu biznisa.

Od važnijih nekadašnjih čelnika spomenimo Stipu Lozića Baškarada (1995. – 2004.) – za vrijeme Jugoslavije bio je šef tehničkih pregleda u SUP-u, Ivana Penića (2004. – 2009.), koji je 1993. bio predsjednik Hrvatskog fonda za privatizaciju (u vrijeme privatizacije CVH-a), a od 1996. do 2000. bio je ministar unutarnjih poslova.

U svakom slučaju, tko god da su vlasnici, imaju razloga trljati ruke. Od zadržane neto dobiti prenesene iz razdoblja prije 1. siječnja 2020. te neto dobiti ostvarenih do 2023. u ukupnom iznosu 48,1 milijun eura, do kraja prošle godine titularima vlasništva isplaćeno je 24,8 milijuna eura ili 51,6 posto, a 23,3 milijuna eura zadržano je za potrebe obrtnih sredstava i ulaganja u infrastrukturu i razvoj. Kako će se rasporediti lanjskih 8,2 milijuna eura neto dobiti, još nije odlučeno.

No vratimo se vladajućem tržišnom položaju kompanije. Tek je jednom u ovih više od tridesetak godina bilo pokušaja da se on preispita, kada je uoči nove 2017. tadašnji ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić za RTL izjavio da će u vezi s tim nešto poduzeti. No u travnju te godine smijenjen je, a da se ništa nije napravilo. I sam je AZTN Orepića upozoravao, kako su tada pisali mediji, na potrebu ozbiljnog razmatranja izmjena Zakona o sigurnosti prometa na cestama tako da se razdvoje javne ovlasti reguliranja djelatnosti tehničkih pregleda vozila od obavljanja tehničkih pregleda. Međutim, sada to u AZTN-u negiraju. No podsjećaju da je sredinom prosinca 2016. AZTN zaprimio inicijativu splitske Udruge korisnika tehničkih pregleda vozila protiv CVH-a i HAK-a. Vjerojatno su se tada obratili i Orepiću i navodno je AZTN tada upozorio MUP na potrebu razdvajanja javnih punomoći i sudjelovanja na tržištu, no AZTN je potkraj svibnja 2017. odbacio tu inicijativu.

– Te subjekte nije se smatralo poduzetnicima u smislu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja. Analizom sporazuma između CVH-a i HAK-a – prema kojem Centar za vozila Hrvatske obavlja stručno-tehničke poslove i neposredne tehničke preglede vozila, a HAK provodi stručni nadzor nad radom stanica i njihovih zaposlenika – te primjenom kriterija Europske unije, utvrđeno je da su njihove aktivnosti po naravi, cilju i regulatornom okviru izravno i posebno povezane s izvršavanjem javnih ovlasti dodijeljenih temeljem Zakona o sigurnosti prometa na cestama i rješenja MUP-a. Takve djelatnosti nemaju gospodarski karakter koji bi opravdao primjenu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja – poručuju iz AZTN-a.

Uza sve poštovanje, nisu toliko sporne punomoći (iako i one jesu), nego vladajući tržišni položaj zahvaljujući tim punomoćima. A što se tiče punomoći, njih AZTN zaista ne može komentirati, no nikom nikad nije bilo jasno zašto privatna kompanija ima te punomoći posljedično ubirući 8,9 posto prihoda svake stanice kada to mirno može ubirati država i zbog čega država favorizira tu kompaniju.

CVH je u studenome verificirao prototipove robotaksija Rimčeve kompanije, pa smo svoga sugovornika pitali može li to raditi CVH, a on je jasno odgovorio da može. No javnosti je ostalo nejasno zašto verifikacija nije bila obavljena u CVH-ovim ispitnim centrima, nego u Rimčevom privremenom proizvodnom pogonu u Svetoj Nedelji. Kako je pisao portal Index, iz CVH-a su rekli da su automobile verificirali na temelju zahtjeva Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, a ne na temelju MUP-ove ovlasti prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama. Kako god bilo, ta je verifikacija bila potrebna kako bi se opravdalo 179 milijuna eura koje je Rimčeva kompanija bez natječaja dobila iz EU fondova putem NPOO-a. Ne treba smetnuti s uma da je taj robotaksi postao odavno i kost u grlu vladi premijera Andreja Plenkovića, pa nije isključeno da su i zbog toga ti automobili verificirani na taj način.

Nema sumnje da je kompanija dobra, što pokazuje financijska analiza našeg stručnjaka, i primamljiva za ulagače. Na neki način mnogo je sigurnija za ulaganje nego primjerice Končar ili Podravka. Jer te su kompanije uspješne na tržištu, ali su izložene borbi. Centar za vozila Hrvatske zajedno s HAK-om i MUP-om kreira pravila za borbu i dok je tako, ta će kompanija biti profitabilna