Povodom medijskih napisa i upita građana u proteklih nekoliko dana vezano uz aktualnu situaciju s jednom od turističkih agencija u Hrvatskoj, Hrvatski ured za osiguranje (HUO) želi ukazati na važne zakonske aspekte vezano uz osiguranje i organizaciju putovanja u paket aranžmanima.
Zakonom o pružanju usluga u turizmu (ZPUT) koji je stupio na snagu ove godine definirano je kako svaki organizator turističkih paket aranžmana mora za turistički paket aranžman osigurati jamčevinu za slučaj nesolventnosti koju može realizirati kod društva za osiguranje ili banke, u obliku ugovora o osiguranju odnosno bankarske garancije. Navedena jamčevinu organizatori putovanja dužni su osigurati upravo radi potencijalnog slučaja vlastite nesolventnosti, a kako bi u slučaju nastupa istoga putniku mogli izvršiti povrat novčanih sredstava plaćenih od strane ili u ime putnika u vezi s ugovorom o putovanju u paket aranžmanu čije je izvršenje izostalo, ili koje neće biti izvršeno, ili će tek djelomično biti izvršeno, radi insolventnosti ili stečaja organizatora.
Prema navedenom Zakonu, jamčevina mora pokriti iznose plaćanja izvršenih u korist putnika u vezi s paket-aranžmanima, uzimajući u obzir duljinu razdoblja između predujmova i završnih plaćanja i završetka paket-aranžmana, kao i procijenjeni trošak repatrijacija u slučaju nesolventnosti organizatora, s tim da iznos jamčevine ne smije biti manji od 10 % od ukupnog iznosa prodaje paket-aranžmana ostvarenog u prethodnoj poslovnoj godini odnosno ne smije biti manji od 10 % od planiranog godišnjeg iznosa prodaje paket-aranžmana u tekućoj poslovnoj godini ako je plan godišnje prodaje paket-aranžmana u tekućoj godini veći u odnosu na ostvarenu prodaju paket-aranžmana u prethodnoj godini.
Svakako je važno naglasiti da je prema Zakonu organizator dužan tijekom tekuće godine brinuti se da je jamčevina za slučaj nesolventnosti učinkovita i dostatna za naknadu svih potraživanja i troškova.
Za izostanak ili neadekvatnost jamčevine propisane su i prekršajne kazne organizatorima putovanja, a nadzor istih obavlja Ministarstvo turizma.
Iz svega navedenog proizlazi da bi eventualna odgovornost osiguratelja bila samo do razine ugovorene jamčevine, o čijoj visini i adekvatnosti organizator putovanja mora voditi računa budući da je za istu zakonski odgovoran.