Da živimo u posve povezanom svijetu nije neka tajna. Putem smartphone-a, tableta, laptopa u stalnom smo kontaktu s ljudima oko sebe putem raznih platformi, sustava, mreža. Ta potreba za povezanošću jednako je očita i u tzv. business to business (B2B) komunikaciji. Naravno da u toj priči osiguranja nisu izolirane cjeline, već su itekako povezane s „ekosustavom“ koji ih okružuje.
Tom okruženju osiguranja pripadaju i banke, leasinzi, bolnice, ambulante, ljekarne, razni distributeri vozila, elektroničke opreme, vanjski procjenitelji, različite platforme za dodatne usluge kao što su katalozi vozila, tu su i web agregatori za on line prodaju osiguranja, ali i regulatorna tijela, nacionalni uredi za osiguranja i sl.
Ta razina povezanosti u poslovnom smislu, nužno donosi i potrebu za interkonekcijom u softverskom smislu.
Iako potpuno svjesni da se radi o različitim i odvojenim organizacijama, moramo se zapitati što tehnologija može učiniti da integrira te poslovne sustave u dijelu u kojem se oni dotiču i usko surađuju.
Integracija informacijskih sustava ovdje dobiva jednu novu dimenziju i izlazimo iz dobro poznate zone i potrebe integracije na razini poslovnih funkcija osiguranja – prodaje, šteta, premijskog, tarife, računovodstva itd. Ta je integracija i dalje baza, ali ukazuje se i potreba za integracijom potpuno različitih informacijskih (i poslovnih) sustava, u svrhu obavljanja osigurateljnog posla.
Kako povezati i gdje primijeniti?
Mada postoje različiti tehnički načini povezivanja IT sustava, u osigurateljnoj industriji pri uspostavljanju interkonekcije s drugim organizacijama i informacijskim sustavima, svoje su prednosti pokazali web servisi. Web servise možemo definirati kao programska rješenja, koja putem internet tehnologije i koristeći definirane standarde i protokole, omogućuju različitim IT sustavima međusobnu komunikaciju, odnosno razmjenu podataka.
Tehnologija web servisa postoji već duži niz godina, a bilo je potrebno vrijeme da i osiguranja hrabrije zakorače u to područje. Pri tome se ne misli isključivo u dijelu „konzumacije“ postojećih web servisa (npr. HUO web servis za provjeru osiguranja AO), već se snažnije krenulo i u razvoj vlastitih web servisa za potrebe komunikacije s drugim poduzećima.
Kada se radi o Hrvatskoj, zdravstveno osiguranje je uvelike poguralo taj trend, obzirom da se za potrebe dopunskog osiguranja stvorila potreba za povezivanjem osiguranja s mrežom raznih medicinskih ustanova – bolnice, ambulante, ljekarne … Komunikacija između osiguratelja i takvih ustanova se ostvarila razvojem web servisa za povezivanje sa sustavom primarne zdravstvene zaštite, ljekarničkim IT sustavima, bolničkim IT sustavima. Tako se komunikacija raznih medicinskih ustanova s osiguranjem, putem tehnologije web servisa, odvija u idućim osnovnim dijelovima: provjera važenja i pokrića police osiguranja, autorizacija kao potvrda o iskorištavanju medicinske usluge koja ujedno automatizmom generira i osnovu za obradu štete (prijavu), te naposljetku i elektroničko slanje grupnog računa za sve realizirane usluge u informacijski sustav osiguratelja.
CUBIS web servisi zdravstvenog osiguranja, tvrtke In Cubis d.o.o., primjer su razvoja cijelog sustava web servisa zdravstvenog osiguranja za potrebe komunikacije osiguravajućih društava sa svim sudionicima u zdravstvu. Korištenje CUBIS web servisa od strane zdravstvenih ustanova osiguralo je da pružatelji zdravstvenih usluga (bolnice, ljekarne, ambulante) izravno kroz svoj IT sustav, a naslanjajući se na CUBIS web servise, u realnom vremenu dobivaju informacije koje se tiču police osiguranja i ugovorenih osigurateljnih pokrića.
U zdravstvu je taj komunikacijski sloj web servisa omogućio jedan kontroliran pristup bazi podataka osiguratelja, odnosno informacijama o polici osiguranja, a koje su prezentirane medicinskom djelatniku u IT sustavu same zdravstvene ustanove. Osim pristupa informacijama, web servisi osiguratelja su kroz autorizaciju iniciranu od strane zdravstvene ustanove, automatizirale dio procesa obrade šteta, a to znači i omogućile osiguraniku jednostavnije korištenje svoje police osiguranja. Samo u slučaju postojanja autorizacije ove vrste možemo govoriti o kartici zdravstvenog osiguranja kao sredstvu plaćanja u medicinskim ustanovama. Naime, to je trenutak u kojem se potvrđuje postojanje osigurateljnog pokrića i u centralnom informacijskom sustavu osiguranja kreira prijava štete i priprema se za obradu i isplatu. Osim osiguranicima, web servisi olakšavaju rad i poslovnim partnerima osiguranja, u ovom slučaju medicinskim djelatnicima, jer kroz vlastite IT sustave pristupaju podacima o polici osiguranja, a o kojoj bez prikladnih softverskih rješenja ne bi imali uvid.
Zdravstveno osiguranje samo je jedan primjer korištenja ovakve tehnologije povezivanja. Mogućnosti interkonekcije web servisima mogu biti različiti, ovisno o poslovnom partneru s kojim se osiguranje povezuje, a o čemu ćemo u budućim člancima više govoriti.
Naposljetku, možemo zaključiti da je integracija dobila jednu novu razinu. Potreba za integracijom na razini poslovnih funkcija osiguranja i baze podataka i dalje je osnova, a uz to dobro smo zakoračili u doba integracije osiguranja s drugim poslovnim sustavima. Intenzivna komunikacija, umreženost na razini poslovnih subjekata, traži zdravi način povezivanja različitih sustava, a kroz korištenje modernih informacijskih rješenja koja se nastavljaju razvijati i nalaziti svoje mjesto u osigurateljnom poslu.