Ministar zdravstva Milan Kujundžić iznio je podatak da je ukupni dug zdravstva na kraju 2016. godine bio 7,56 milijardi kuna. Ta visina duga iznenadila je mnoge, a pitanje financiranja zdravstva ponovno izbacilo u prvi plan.
"Ovako velike brojke mogu se rješavati na tri načina. Prvi je povećanje javnog duga, što bi utjecalo na kreditni rejting države, zatim dalje gomilanje deficita, a to ima svoju granicu, ili pak iznaći riješenje unutar države i doći do brojke koja će značiti financijski održivo zdravstvo. Pitanje je koji su to brojevi, ja ne držim rješenje u rukavu", kaže ministar Kujundžić, odbivši precizirati planira li i kakav model za rješavanje zdravstvenih dugova, kazavši tek da je "jasno kako treba povećati input novca", a na upit znači li to poskupljenje, žurno naglašava: "Nisam to rekao!".
Poskupljenje bi se naravno odnosilo na dopunsko zdravstveno osiguranje kojeg građani sada plaćaju 70 kuna. Ipak, treba pojasniti da se u tih sedam milijardi dio dugova prebija, odnosno da je riječ o ukupnim dugovima, a kada se raščlane, onda se barata iznosom dospjelih dugova od 3,5 milijardi kuna, kako pokazuju podaci Udruge poslodavaca u zdravstvu (UPUZ). Zadnja sanacija ulijevanjem 6,5 milijardi kuna bila je prije pet godina, kojim su se pokrili dugovi bolnica i HZZO-a.
Ponovna sanacija samo bi privremeno riješila problem, no dugoročno su potrebne i konkretnije mjere. Tako nam jedan ministar u Vladi govori kako bi bilo potrebno spojiti bolnice, što je načelno ministar Kujundžić nedavno najavio. Nadalje, naš sugovornik iz Vlade kaže kako je potrebno uvesti profesionalnije upravljanje bolnicama, uspostaviti tržište zdravstvenog osiguranja, odnosno uvesti konkurenciju. Ekonomski stručnjak Željko Lovrinčević smatra da HZZO treba dobiti konkurenciju, ali da je potrebno i djelomično privatizirati zdravstveni sustav. Kroz primjerice najam prostora. Ali, kaže Lovrinčević, to je pitanje društvenog izbora.