Već dulje vremena imamo nekoliko pitanja naših čitatelja na koja nismo odgovarali, da ne bismo ispali pristrani i neobjektivni. O kakvom se problemu radi vidljivo je iz (jednog od takvih) pitanja našeg čitatelja V.B. Iz njegovog pitanja proizlazi da on radi u osiguranju X (prodaja), a da se „posvađao“ sa svojim prijateljem koji radi u osiguranju Y (isto u prodaji,na terenu) i to zbog toga što se prijatelj hvali da je njegov poslodavac, osiguratelj Y, „lider u osiguranju u Hrvatskoj, pa se tvoje osiguranje, sa svojih mizernih stotinjak milijuna premije, može sakriti pred mojim čije liderstvo je neupitno i već samim tim privlačan osiguranicima…Molim da mi se objasni kako se to utvrđuje liderstvo i koji osiguratelj u Hrvatskoj je lider…“.
Odrediti lidera u hrvatskom osiguranju vrlo je težak zadatak, ako je uopće moguće. Ako pođemo od značenja riječi lider (engl. leader), onda bismo mogli reći da biti lider znači biti vođa, prvak u nečemu, a liderstvo – želja za isticanjem, nastojanje da nekoga mase smatraju vođom, prvakom, nositeljem neke ideje/ideologije i sl. (parafraza definicije liderstvo , usp. B. Klaić, Rječnik stranih riječi). E sad, želja za liderstvom nazočna je kod mnogih osiguratelja, jer mnogi žele biti „vodeće osiguranje“. U nastojanju da tu želju i realiziraju često ističu svoje liderstvo utemeljeno na samo jednom kriteriju – udio na tržištu osiguranja. Međutim, kriteriji ocjenjivanja tko je vodeći mogu biti različiti: kriterij najveće ukupno zaračunate premije, kriterij zaračunate premije u pojedinim vrstama osiguranja, kriterij zapošljavanja, kriterij najvećeg broja osiguranika, kriterij najzadovoljnijih klijenata, kriterij najvećeg vlasništva nad nekretninama, najuređeniji i najugodniji prostori, kriterij najučinkovitijeg obavljanja društvenih/socijalnih zadaća kao što je edukacija, promoviranje struke, kulture općenito, pružanje sigurnosti stanovništvu i poduzetnicima, investiranje u značajne projekte, promicanje tolerancije i mirnog rješavanja prijepora, kriterij najboljeg poslodavca, itd. Ako lider znači prvak, liderstvo može biti i u negativnom smislu: lider u nezadovoljstvu osiguranika, lider u sporenju, lider u ostvarenim gubicima na tržištu i sl.
Dakle, lider ne mora nužno biti istoznačan s veličinom nekog osiguratelja ( najveća premija, najviše nekretnina, najveći broj uposlenih i sl.). To pak znači da i „mali osiguratelji“ (po, recimo, ukupno zaračunatoj premiji) mogu biti u mnogočemu lideri: u zadovoljstvu svojih osiguranika, u nazočnosti i podupiranju kulturnih događaja, pomaganju u rješavanju socijalnih problema ( primjerice, osmišljena donatorska politika ), jednom riječju – u svemu što je suprotno negativnom liderstvu. Zato u ocjenjivanju tko je lider moramo konkretizirati u kojem segmentu osigurateljnih poslova i zadaća tražimo lidera. Naravno, ovisno o politici osiguratelja, želja za liderstvom se može konkretizirati upravo u takvim segmentima poslovanja. „Želja da Generali bude lider gdje god posluje…“ (Philippe Donnet,izvršni direktor Generalia, Svijet osiguranja, 12/16,str.11.) ukazuje na sveobuhvatnost želje za liderstvom . No, to ne znači nužno biti prvi i najveći . Donnet nastavlja: „ Liderstvo ne znači nužno da moramo biti prvi nego najbolji, odnosno da naši klijenti imaju najbolje iskustvo …“. S ovakvom definicijom liderstva možemo se složiti. Dakle, od liderstva kao oznake za prvo mjesto ka liderstvu kao kvalitativnoj oznaci, do čega se dolazi preko afirmativnih značajki osiguratelja kao „…jednostavnije, pametnije, brže, učinkovitije kompanije…“. Podataka za primjenu tih kriterija zasada nemamo. Upravo stoga ne možemo reći tko je – u ovom trenutku - lider u hrvatskom osiguranju.