Kada tužitelj nije dokazao da je zahtjev za isplatu osigurnine po polici osiguranja putnika od posljedica nesretnog slučaja podnio prije podnošenja tužbe, smatra se da je tuženik (osiguratelj) saznao za osigurani slučaj primitkom tužbe, od kada se računa rok dospijeća njegove obveze kao osiguratelja.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu osigurane svote na temelju police osiguranja putnika od posljedica nesretnog slučaja broj .... kojom su za slučaj nezgode osigurane sve osobe za slučaj invalidnosti na iznos od 80.000,00 kuna.
Prema odredbi članka 943. stavka 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) kad se dogodi osigurani slučaj osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio.
Tužiteljica nije dokazala da je zahtjev za isplatu osigurnine po navedenoj polici osiguranja putnika od posljedica nesretnog slučaja podnijela tuženiku (osiguratelju) prije podnošenja tužbe.
Kod takvog stanja stvari smatra se da je tuženik kao osiguratelj saznao da se osigurani slučaj dogodio primitkom tužbe, pa tako kako je tuženik tužbu u ovom predmetu primio dana 2. lipnja 2011., on je pao u zakašnjenje protekom četrnaestog dana od primitka tužbe, pa je počev od 174. lipnja 2011. do isplate dužan platiti tužiteljici zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.
Žs u Splitu, Gžnš 155/2014 od 8. siječnja 2015. godine.